Čitam poljsko nebo i poljske oči čitam
iz tinte i plavetnila tvog lista,
iz tvojih riječi čujem Baltika ritam
i zemlju tvoju vidim iz pera ko iz kista.
I vidim susret i stisak i zamjenu amblema
(značka sa Pruge za značku mladih slavista)
kolo naše i vatru u logoru Zet-Vu-Ema,
i onu vruću želju u oku što zablista:
Teško je bilo reći - da bude toplo i naše -
gostoprimstvom ljubav za zemlju i brata;
pred kamionom, na polasku, bilo je lakše
- poklik i pjesma iz rata.
Tu zalud žurba rečenice nam steže,
zalud riječi guši huk i dim benzina,
jer topli stisak ruku više veže
nego što je daljina.
Pismo je pozdrav razigran,
s kraja jednoga ljeta,
ono je srce
sa sjevera presađeno na moj dlan,
srce sa poljskih Sudeta.