Od svih bogova
koje sam poslije štovao,
Bože moj,
bio si najnedužniji.
Što li sam više psovao i umovao
bivao si sve dalji,
i sve ružniji.
Drugi su bogovi bili
postali meni važniji,
bestidno oholo skuplji
još i bahato glasniji,
ali, Bože oprosti,
bili su od tebe
lažniji,
na moju molbu gluhlji
na moju ljubav tuplji.
Zato, o Bože, sada,
ovako sâm i jadan,
blagoslivljam te za dane
kad smo – ko đaci u klupi –
bili vječito zajedno,
obojica jednako glupi!