Stolovi su prašni. Dani studeni. Dlanovi suhi i tvrdi. Prsti slomljeni. Slomljene riječi. Suhe. Tvrde. I studene. A dani stoje i ravnodušno nestaju. Pradjed sam svojih muka i svojih djetinjarija. Al dijete jedne lude, nekorisne igre.