Učitava se... |
Kad čovjeka pod noć jadi muče,
Te on od njih ni spavat ne more,
Pa on vidi nebeske prostore
Pune zvijezda - bolan zajauče.
Al radosno srce mu zatuče
Kad Danicu nebu na prozore
Vidi izać, jer zna da na dvore
I dan brže svoje će iznijet luče.
Tako meni grud teški jad cijepa,
Kad na prozor vidim gdje pomoli
Glavu djeva, makar kako lijepa.
Al kad ondje Tebi vidim lica,
Mah iz srca odu mi svi boli;
Jerbo Ti si dana mog - Danica.