Učitava se... |
IV
(1841)
1.
U zemlji slovinskoj,
što se zvaše savska,
Stoji jedno brdo,
na njem crkva slavska,
A ispred te crkve
do tri lipe stoje,
Ko tri slavske sestre
ispred kuće svoje.
2.
Krasna su ta, brate,
drveta u proljeće,
Kad ih zelen-lišće
kiti i miris-cvijeće,
Gdje pružaju granâ
ramena široka,
Kraj svoj blagoslivljuć,
bi reć tri proroka.
3.
Na krasno to brdo
za doba proljetnje
B'jahu svakidašnje
podvečer mi šetnje.
Ko rođene sestre
ja te lipe grlih,
A crkvi se klanjah
ko majci sin vrli.
4.
B'jaše mjesec lipe,
što mu kumovaše,
I u krsni kolač
svoje ime daše, -
Kad ti jednom dođoh
pre sunčanog pada
I pred krovac sjednem
mirisa i hlada.
5.
Krasna ti je večer,
nebo bez oblašca,
Zapad tek nadahnut
ko stidom sunašca:
Ispred crkve zuje
komarci, mušice,
Svoje igrajući
kolo jatomice.
6.
Sve ostalo b'jaše
tako mirno i nijemo,
Već je isti vjetrić
na ružah zadrijemo.
Te si mogo čuti
baš i istog crva,
Kako zubi toči
utrobinu drva.
7.
Al uto nad glavom
kliče drobna ptica
Tužno i žalosno
kano kukavica;
S tuge stane padat
s lipâ zdravo cvijeće:
Tu i meni s muke
srce zatrepeće.
8.
Evo na zapadu
nebo plamti u žaru,
Naličnom na škrlet
i zlatom protkanu;
I tu se ukaza
čudesno vidjelo:
Ženski lik odjeven
u ruho prebijelo.
9.
Vijenac ružmarina
čelo mu obavi,
Nad čelo se zvijezda
živa mu postavi;
U lijevoj mu ruci
zlatan krst počiva,
Desnom na nebeska
vrata pokaziva.
10.
Još na mene oči
milotom okrenu,
Još se mukotrpno
ustima nasmjehnu:
Uto se otvore
ta nebeska vrata,
Pa mi oči oteše
silnim žarom zlata.
11.
Kad se opet razabrah
i podignuh oči,
Vas je zapad bijelan
nalik mramor-ploči.
Ne ima traga suncu
ni ženskome liku,
Ne ima glasa zuju
ni ptičjemu kliku.
12.
Sve iščeze ko jutrom
snoviđenje živo,
I ja bih sâm sudio,
da sam samo snivo;
Al mi stoje četir
svjedoka - vidjela: -
Te tri cvjetne lipe
i ta crkva bijela.
13.
Vikači, pisači
inostranih stolâ:
Guske teutonskih -
trideset kapitola,
Zašto krekećete
ko u barah žabe?
Zašto i buncate
ko pijane babe?
14.
U zao čas vam jadi,
i groze i vika!
Pusta vaša taštog
mudrovanja dika!
On što se za vijeke
i narode stara,
Ne sluša laj pasâ,
nit krič novinara.
15.
Što bacate na nas
strijele pune rđe,
Odbit će se na vas
oštrije i tvrđe;
I svak lanac, o vrat
što kujete nama,
Pretvorit se u ključ
do slobode hrama.
16.
Tko hoće slabijeg
svog brata da sudi,
Pada pod sud božji
i neba trijes hudi;
Tko hoće pod jaram
bratu vrat da metne,
Neće vijek slobodi
gledat dane cvjetne.
17.
Svi narodi braća,
svi su božja čeda,
Na njih jedno nebo
i jedan bog gleda;
I ko jedno sunce
nad svimi ishodi,
I jedno stoj, vladaj
pravo nad narodi!
18.
Zato vi tjerajte
iz glave još za dne
Od gospodovanja
vuke uvijek gladne!
Koljite u srcu
zmije od osvete,
Vijek za krvcom hlepteć
gdje gnijezde proklete!
19.
Pak se mi slagajmo
ko ruže u vijencu:
Brat budi Vlah Nijemcu,
a Nijemac Slovencu.
A bog će se smilit,
doć opet sloboda,
Nad nami isteći
sunce bez zahoda!
Powered by VegCook.net