Učitava se... |
Opet rado sloneć na prozoru,
Nad tim grobljem oči mi odlijeću -
Pram zapadu, a na onu goru,
Gdje mi prvi cvijet propao u cvijeću.
Tu sam vidio, gdje zabijeli, zoru,
Gdje mi sunce granu u proljeću,
Tu i vidjeh u nebeskom moru
Ugasnut ga sred podne ko svijeću.
Drugo sunce granu vrh meneka,
Koje vatrom razgori me svetom,
Al zagrmi sudba glasom smeće:
Preko groblja nâd Ti cvate cvijetom!
Preko groblja vjera t' vijenac spleće!
Preko groblja Tebe ljubav čeka!