Svakoga se dana popnemo na brdo
U tišini povučemo svoju masu preko serpentina kamenja
Kamen na kamenu
Oznojeni i svatko u svojim mislima
Dođemo do vrha i vratimo se nazad
To nam je kao trening
Rutina napora
Vježba
Nastojanje
Vrijeme koje provodimo zajedno
Gledam pred sobom arhipelag u modrini ili u sutonu
Ponekad svjetlost bude neizrecivo lijepa
I cijela nas uroni u sebe
Pa se spuštamo u njezinu krilu
Ponekad male ptičice uzlijeću s golih grana
Ponekad na putu mirišu gomile svježe balege
Krave se spuštaju niz padinu
Pa se vraćaju
Pitome krave uvijek su pri vrhu
Znam da postoje stvari koje ne mogu izreći
Neugodno mi je reći
Ne bih htjela da je tako
Voljela bih da je drugačije
Da je savršeno i da se mi onda
Savršeno penjemo na savršenu planinu
Kroz savršenu svjetlost
Pa i mrtvi zec je živ
Ptičice
I krave
Samo su usput tu svi živi
Nisu one glavna stvar
Pogled leti na snježne vrhunce
Šutite planine a?
Nema vas životinje?
Samo tragovi
Nigdje sela, nigdje grada
Samo vaša tišina koju još dugo poslije nosimo u ušima
A ipak čovjek ide sa svojim magarcem
Preko otoka do zemlje
Tamo kopa zemlju i kamenje
Pa se sa svojim se magarcem vrati doma
Razumiju se čovjek i magarac
A mi?
Svakoga se dana popnemo na brdo
U tišini