Učitava se... |
Što u kolu nošaše 'nomadne,
Zamolih te o jedan cvijet struka,
A ti ne daš (i sve što te nukah)
Za razgovor duše mi ga jadne.
Uzrok saznah ja tek sutra za dne,
Da pokloni jedna ti ga ruka;
(Je l' istina, ne znam sad, il puka
Opadljiva laž i tlapnje gadne?)
Evo ti sad i od mene (prosti!)
Struk, a svijen sve od želja živih
Što ga k tebi poslanikom obrah:
Rumen poda cvijet mu tvoje ljeposti,
Duša miris, a k tomu ja privih
Četir riječce: "Budi mi vijek dobra!"