Tin Ujević — Manastir — Tekst

Tin UjevićManastir

Gospod ruke širi s nebeskih visina
i blagoslov šalje na te tihe dvore,
gdje pobožno slave moć Oca i Sina
djevojački bijelo odjenute švore.

Njina čedna duša ima miris krina;
usne njima samo željom Boga gore:
ponajljepše cvijeće rajskoga đardina
kiti manastirske mirne koridore.

Ali ima dana kada napast svlada
te djevojke što su, željne vjerskog hlada,
podale se glasu mističnih horala.
I proteče strasni plamen Bijedne Mare
žilama tjelesa što grle oltare,
te problijede bolno usne od korala.