Tin Ujević — Mucanje nad tratinom — Tekst

Tin UjevićMucanje nad tratinom

Zlatne jabuke vise na zelenoj grani
i praskaju kao bombe razblude u ljubavnom zraku.
Ovdje stabla rastežu grane kao požudne udove
i hrane se visoka manom s vedroga neba.

Pô sata vožnje vodi me u zadnji zaborav svijeta,
pčela mi slijeće na poganu ruku da traži meda:
zgusnuto nebo curi na listić u kapljici čiste slasti.

Skači, mali, po otavi!
Oblaci šapuću sa mnom i blijesci sa šumskih strmina.