Ove su riječi crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke.
- One su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme ko pružene ruke.
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati će đerdane.
- No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom, u perli i zlatu,
kao kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.