Tin Ujević — Pjesnička proza: Alkoholni sni — Tekst

Tin UjevićPjesnička proza: Alkoholni sni

Broj otvaranja: 7287

Pijanci gledaju kao da su u snu. Njihovo je pijanstvo sanja. Nekoliko je stolova izvrnuto; ogledala su razbijena, po glavi im idu ilustrovane dopisnice i filmovi. Sve su žene kraljice ljepote; svi su rukopisi nagrađeni. Najbolji se još nisu napisali. Kontrole nema.
Ako ti je krivo, putuj u Pondichéry. Jest, svijet je u gostionici, a svijest u bačvama podruma. Sav svijet i sva svijest. Granice su ukinute. Druga dvorana je simetrična sa prvom, i tako dalje.
Fatamorgana je dio ovoga svijeta koji se priznaje. Nema zvona, ima slika. Nadahnuće govori iz čaše. Čaša i zvoni.
Onda; krhanje čaša, gužva, komešanje, tučnjave, prepirke, nejasnoće, ukrštene upadice. Svaki je osjetljiv i lako uvredljiv. Koliko vremena to traje? Ima posmrtnih demagogija, posmrtne koketerije.
Selidbe, postojane selidbe, duge i nerazgovijetne, iz lokala u lokal, kroz špalire približenih vrata.
Jest, postojbine su na sjeveru i jugu, na istoku i zapadu; samo nisu ovdje gdje su gosti. Ovdje nema ni postojbine, ni željeznice. No postojbina je u bačvama vina, i tu su aerodromi.
Čopori došljaka. Dolaze gosti u svatove. Sve se seli, sve se iselilo. I oni koji su se vratili, i oni kao da su iseljeni. Sezonske selidbe koje velike gradove hrane novim stanovništvom, koje portirima zabranjuju spavanje. Par ćušaka, šamari i šamarčine. I opet red. Ko je obnovio zemlju, buđelare, red?
I tako sam gledao uvijek Lijepu obalu. Lijepu obalu, kao da je u najbližoj oblasti. Halucinacije na dohvatu prstiju. Svirači, skrivanja, eter, abnormalne optike. Dva-tri čepa na podu.
Zašto svaki pijanac motri stvarnost (uvijek naopako) samo u kvadratima? Je li to po obliku kvartina u stihu? Ili su takvi stolovi i sale? Jesu li se iscrple ostale geometrijske figure? Ili, u stvari, geometrije više i nema? - Samo kvadrati.
Sami upitnici. Neki su laktovi slomljeni, i kroz kaput vidi se košulja. Neke su ruke iskrvavljene.
Neko se ceri, bijelim zubima (i odredimo mu da bude crnac iz Dahomeja). Jedna je, najljepša žena
iz renesansne galerije, pala usred lokala. To je sigurno bilo u muzeju. Trafikantici se u susjedstvu zapalilo odijelo na peći. Ali to je valjda u susjedstvu. Večeras ovdje valjda nema trafike?
Jedna mi je rekla da obnavlja zidove u sobi. To sam istumačio da se razboljela. Tako je i bilo. Prvi put! O kako su naše riječi u zakašnjenju? Ja sam vidio čitavu lokvu - i ono najgore. Ostalo je zabava i komedija. Riječi su trome i zakašnjele. A ova ludnica nije ni pravo ludilo.
Lumpuju zemlje. Lumpuju velikani. Jedan dobar kirurg, profesori kemije i astronomije su se noćas probećarili. Dosta čudnovato! Zemljo, o zemljo! Narodi! Kemijo! Gastronomijo!
Što smo mi? Nismo predmet ni za jedan uvodnik! Ni entrefilet! Drugovi uživaju rentu i leže u mekom krevetu (ne možda po sofama i biljarima). A ja sam iščašio i noge i ruku, za koje me hvataju tropi i figure, hipalage i anakoluti! Skolastički skorpioni.
Putuj! Sve! Stolico, stole, notesu, broju garderobe! Ne priznajem vas. Ili vrlo slabo. Apage, Satanas!
Bezimenski! Jer velik je kaos, da ga i na komade izrežem, i ne bilježi tvoje ime koje se ispod kaosa rodilo!
Jer pijanci ne žive u normalnim epohama. Abnormalni ljudi i abnormalni problemi: pokušaj rješavati! Ali to ništa ne znači.
Jedna se ruka digla, jedna je stolica pala. Jedan je urednik dobio gripu i radiogram. Zadjevice.
Upitni se arci sabiru kao masline uz međaše puta na primorskim ostrvima. Osluhni! Leti Anđeo, tj. u noći se ne čuju megafoni. Čežnjo, stani! Zavjesa pada. Kraj.
S dozvolom jutra moći ću da protarem ove crvene oči. Crvene kao rana, teške od krvi sna.




Powered by VegCook.net

© 2006-2019 cuspajz.com