Tin Ujević — Poezija rječnika — Tekst

Tin UjevićPoezija rječnika

Kozmokratija gledana kroz prozore kočije.
Rijeka Krka i brdo Okić.
Iz likorna u muzivne motore
(u duru i u molu)
dad i gaga. Hoću da jedem sipa,
Solfe i elfe, alfo moga duha! Diskonto moga mozga:
Tabaci, za Abelare abaci!
Mofalde, u kolosalne Alde.
Korundi. I Vinaver u bundi.
Umrijet ćemo, kažu, s ovim vremenom,
ali ja živim u budućnosti,
i vozam se sa Sinišom T. kroz Beograd.
Tehnika, mnemotehnika, pirotehnika,
birotehnika, zubotehnika, svuda Tehnika.
Ludnico, najveća kućo, moja kućo:
(ici urlare a perdifiato).
Koriolan, Mirko Korolija? Je li moguće?
Abecedar, adresar, Boten, Gotha, rječnik, kalendar,
agenda, kompas, Krsto Moravac, gospodo!
Kapsule su kap Sule! A točak je kotač,
i tub je but (vidite kod Vuka).
Samo nemojte brojku čitati naopako.
Trupe, ekipaža! I one lijepe riječi što ih nema
u ljubavnom listaru.

Abderite, Abderićani!
Likvidi, solidi, fluidi, gasovi!
Za ljubav ylang-ylanga
ja ponovno pjevam svim Nosovima svijeta,
jer oni imaju najviše srca i duše,
barem prije nego stignu u Bukurešt.

Abdomen, nomen, omen:
banalno, vulgarno, trivijalno, cose fitte e rifficte!
Poezijo likera! fotograf, fonograf!
Bar gipsy! Gipsovi u Louvru!
O Abele, Abele u ovome Babele!
Zarobabele! Pjevajmo gloriju
čak i Faleni.
Avemarije, Angelusi, agapi, Aberdeen!
Historija traži biografske podatke
za Brockhausa i veliku Enciklopediju:
požurimo se, gavote!
Pet godina poslije moje smrti
nema subjekta bez objekta
ni objekta bez subjekta.
Telegrafiste na telefonu, krive asocijacije!
Atentati! Dolje atentati!
(Futuristički predikat leprša na avionu.)
Duh u kubusu,
šrapneli novih vizija, intuicija
i futuricija.
Konac Suvereniteta:
danas je odviše ovjenčanih pjesničkih glava.
Ogromna katastrofa mi prijeti uslijed pometene glave:
Moskva će da padne na me, sa Ministarstvom Pravde.
Delirij! O da sam barem Abesinac,
ovako samo u Trećoj Međunarotki
biljeti aller-retour na Mjesec!
Signali sa Kumovske Slame
prijete apostazije od Pravde i Pravice,
i herezi dokonica.
Religije, ireligije, imaginarne bolesti;
Genova se približava:
pali anđeli nad pale ruže.
Poezija rječnika!
No meni opet zore su dane,
osvjetljenje po noći i izgled na Dunav.

Za ručak rado jedemo SARDINE sa maslacem
i čevapčiće poslije toga.
U kafanama žene nose gojazna tjelesa
pod šarenim krpama i žude da uđu u Slast,
sa srcem od tungstena.

Mnoge siromašne idu ulicom žurno,
a druge pružaju ruke.
Mi srčemo crne kave. Ja grizem šećer.
Ja gledam svoje ruke, nervozne, titrave ruke,
ruke svirača koji nije svirao,
i opažam da još imaju pet prsta
na moje veliko čudo.

O čudo svjetlosti Sunca!
O Sunce, da tvoji trakovi budu
sjekira zavitlana u Abdorneu
sa srcem od tungstena!