Tin Ujević — Traženja na miljokazu — Tekst

Tin UjevićTraženja na miljokazu

Isprazne svemirske štrcaljke
ispuštaju u prostor plahovite oblake
s određenom početnom brzinom;
oblaci su mjehuri od sapunice u bojama
i nose mirise iz strasnog srca žutih zvijezda.

Plove oblaci u prostore s bojama i mirisima.
Šire uhvanje da im se napiše strofa
i čudnu jezu nevidljivih katastrofa.
Svod iskreće na nas ventilatore i projektile;
čuda su zviznuta s katapulta gore.

Nebesa mi govore da bih otpisao
što šutim nebu.
Iz nizine na visine
odgovaram im bez pô slova.

- "Oblaci putuju u praznine,
bare će progutati oblake,
pojest će ih žabe u mlakama
za jedno vokalno nadahnuće.
Strovalit će se tanki pramovi u jaruge,
a mirisi i boje bit će malarični zvuci
u vlazi sjetnih večeri sa sijerkom.
Nemam u sebi pričuva
za nova razočaranja.
Neće u me lahor iz granja
da darne u sijelo duva.
Neće da se pjesma rodi.
Oblaci šire groznice. Ja imam u sebi munja."

Boravi srećom Cigana na drumovima.

Uštapski mjesec je veliki balon, slikani lampion,
a u širini neba rasprostranjen halo
rijetko vidljiv samo za prostrane pute.
Navalit će u grad skitnice da motre s pločnika
što bilježe kružna gibanja svjetala
bljesak kroz znojna stakla srećnih kafana;
onda će rubom parka spavati na klupi
koju obuzima inje, i da sanjaju sinje:
vrtlog mokrih pločnika zalašten odbljeskom ulica,
put iz groba u ludnice svijeta,
vjetrenaste ruže vjedogonja kružno nad asfaltom.

Privući će ekstaza stanare periferija
i poljske spavače iz tišine ferija
ravno u ekstazu neba:
o Cigani, oni govore nebu i nebo izravno njima.

Ali ja ne saobraćam s nomadskim bogom;
Cigani, braćo, molite za me;
u dnu zemlje, dijelim tamni život ruda;
ventilator anagramske misli,
sipam ekolalije, kakofonije, onomatopeje
u noć obećanja.
Tek opravdavam se razbistrenim slogom:
"Gradovi budući golemih predgrađa
sazdani čitavi po jednome planu
kada će vas biti? da li će vas biti?
Neću kriti. Osjećam vašu manu:
znam da se danas veliki kuhar rađa
što se svima zbrinu za stan i za hranu!"

O! oblaci su dječji, papirnati zmajevi.
O! oblaci su opijumski rajevi:
na miljokazu, već u brašnu puta,
jutros neću biti što večeras sjedoh,
ni istih oblaka,
ni istih oblika.