U ovom je danu i
ovdje je negdje; hvatamo je
u hodu, a možemo i predosjetiti
u kutu oka skok, ona je
zaronila u bistro more
i slobodna je pjesma
upravo napisana.
Zašto se hvatati onog što je bilo
ako pritom ne nađemo i rupu za
svjetlo
u ugasloj žeravici prošlog neba
neku iskru za ponijeti
u slijedeći dan?
Crtati slovima, pisati zvukom
u oku kamere zaustaviti pokret
čak i naslovi poglavlja romana
koje nećemo nikada napisati
mogu biti poezija.