Ulderiko Donadini — Dunja IV — Tekst

Ulderiko DonadiniDunja IV

Broj otvaranja: 670

Na pijanke sastajali smo se u mom atelieru.
Jedne večeri svi smo se iznenadili. Jakov je došao sa gitarom. On se onda prvi put opio. Bio je neizrecivo komičan. Držao je čak i govore. Meni je sastavio cijeli panegirik. Nazvao me je Dionizijem. Ostali smo do zore. Prema jutru raspjevali smo se.
Otada se to ponavljalo svaku večer. Koncerti, kazalište, sve mi se to činilo inferiornijim užitkom. Glavna je stvar osjećaj, a ja sam često otišao s ovakvog koncerta zijevajući, pospan i umoran dozlaboga.
A u mom atelieru bile su prave orgije.
Ljudi su postali znatiželjni.
Jedne večeri došao je jedan umjetnički mecena, koji je već pet godina bio rastavljen sa svojom ženom i htio da mi se prikaže kao duševni čovjek s ovom rečenicom:
- Ja sve mogu da shvatim (sic!), samo ne ženu. Žena je sfinga. Konačno vas razdere.
Ja sam natočio čašicu i pošto sam napravio jednu uvredljivu gestu, koje on nije ni primijetio, rekao sam mu:
- To sad, čini mi se, kola po gradu. Moderno je biti mizogin. Veliki duhovi izriču aforizme u svojim najslabijim časovima. To su mrvice s njihova stola. Osrednjima su te mrvice kulminacija. Stali su padati aforizmi i o ženama. Ha! To je nešto. Koga, do đavla, nije mučio seksus? O tom je čak svatko i razmišljao! Svatko je čak i bježao za ženama. A napokon dobio je i košaricu. Imao je dakle prilike i da znamenito uzdahne: žena je đavo. (A ja se sve čudim što se žene ne čude kad ih nazivaju đavolima.) Žena je postala đavlom većinom glasova. Ja je takvom nisam nikad smatrao. Da je lisica onda mogla doći do grožđa, ne znam bi li i ona aforistički primijetila da je kiselo. Eto, Ezop nikako ne može da zastari.
A evo, kako je žena postala sfinga! Svaki muškarac pronađe na sebi jedno svojstvo kojim mora osvojiti ženu. Jedan je uvjeren da su njegovi zafrkani brkovi neodoljivi. Najbolje se to vidi po tom da on dnevno izgubi pola sata f'rčući ih. Drugi je ponosan na svoja široka ramena i mišice. Treći misli da ima lice kao Gabrijel. Četvrti je ponosan na svoj duh. I tako dalje. Jednoj ženi - a oni misle da svojim osobinama moraju osvojiti baš svaku ženu - ne sviđaju se, međutim, ni prekrasni brkovi prvoga, ni široka ramena drugoga, ni veliki duh petoga. Njoj se, recimo, sviđa jedan posve drugi. Primjerice, kakav mladi avijatičar. Međutim, to ne može da shvati ni prvi, ni drugi, ni peti. Oni su previše samodopadni. Oni nikako ne mogu posumnjati u neodoljivost svojih brkova i drže zato ženu sfingom. Mnogi se zgražaju što će kakva mlada djevojčica, kad joj pokažu fotografiju Schopenhauerovu, reći da je taj filozof ružan kao majmun i da ga ona ne bi poljubila da joj pokloni svoja "Pererga i paralipomena". Ja sam međutim, za djevojčicu. Skromno priznajem da se ne bih nipošto upustio u ljubavni odnošaj sa ženom koja bi bila mudra, ali i ružna kao Schopenhauer.
Nato smo popili našu rakiju. Mecena je otišao za četvrt sata. Nikad ga kasnije nisam vidio. Da sam bio obzirniji, kupio bi možda nekoliko mojih slika. Ali ja sam se više naslađivao u onom času njegovim smetenim licem nego onim novcima, što bi mi ih dao. To je balkanski ćef.
Jakov mi je kasnije protuslovio, ali ja mu jednostavno nisam odgovarao. Konačno je dodao da šutim jer se smatram pobijeđenim. Ja sam ga naknadno kaznio za tu netaktičnost.




Powered by VegCook.net

© 2006-2020 cuspajz.com