Učitava se... |
Noćima ja proklinjem telefon što me ne budi,
danima ja mrzim zvono što ne zvoni.
Sanjam te na vratima, koferi u rukama,
gracijozan hod, ti ulaziš sa riječima...
Volim te još kao prije,
mislim na nas kao prije.
Volim te još kao prije,
mislim na nas kao prije.
Gadne riječi si po prvi put govorila,
iscjepala slike, poklone i moja pisma.
I prije si umjela da nestaneš na dva, tri dana,
vraćala si se sa kajanjem na usnama.
Telefon je zazvonio rodila se nova nada,
korak dva i ja sam tu, reci dušo šta ti treba?
"Čuj stari noćas odlazim iz ovog grada,
ne pitaj za mene, jer više nikad nećeš čuti..."