Učitava se... |
Kuća nam je prazna.
Nijedan prozor ko da nema stakla.
Da li je to kazna, ili tako treba.
Svaka tvoja riječ je
Preduboko dušu mi dotakla.
Nema više sreće od zemlje do neba.
Za nas...i kada sanjam prošle dane,
Snovi se razliju u boje.
Na ovu kuglu svašta stane,
A mi se dijelimo na dvoje.
Na zovi, ne piši.
Uspomene ne znače mi ništa.
Jer prelako sve si bacio u vjetar.
Neke druge oči
Bit će ono što su bile tvoje.
Daleko od mene sada budi sretan.
I sad, kada sanjam prošle dane,
Snovi se razliju u boje.
Na ovu kuglu svašta stane,
A mi se dijelimo na dvoje.
Kad krenu prve kiše...kad sjene me vode...
Mmmm...slušam ritam srca svog u kapima vode.