Učitava se... |
Evo me, živim sred metropole
u gradu Matoša i Šenoe gdje stari cigo kune prosi
i poštar pijan pisma nosi a Zagreb postao je sjećanje
Moj je dom u gradu sa katedrelom
gdje golubi seru po Strossmeyeru
Moj je dom gdje trču za tramvajom
i ćevabdžinice rade cijelu noć
I kad bi "Tomek" s konja skočio
k'o puran dreku bi se čudio, kako ovdje svačeg ima
a smrdi nam u zahodima jer ne'ko vodu nije pustio
Moj je dom...
I mada više nema Franje, još je uvijek isto sranje
i Zagreb ostao je sjećanje
---------------------------
Evo me, živim sred metropole
U gradu Matoša i Šenoe
Gdje stari cigo kune prosi, i poštar pijan pisma nosi
A Zagreb postao je sjećanje…
Moj je dom, u gradu sa katedralom
Gdje golubi, seru po Strossmeyeru
Moj je dom, đe trču za tramvajom
I čevapđinice rade cijelu noć
I kad bi Tomek s konja skočio
K'o pura dreku bi se čudio
Kako ovdje svačeg ima, a smrdi nam u zahodima
Jer netko nije vodu pustio...
Moj je dom, u gradu sa katedralom
Đe đolubi, seru po Štrosmajeru
Moj je dom, gdje trču za tranvajom
I čevapđinice rade cijelu noć
Moj je dom, u gradu sa katedralom
Gdje golubi, seru po Štrosmajeru
Moj je dom, gdje trčidu za tramvajon
I čevapđinice rade cijelu noć
I mada više nema Franje, još je uvijek isto sranje
I Zagreb ostao je sjećanje...
(- Ajmo popit'! - Ajmo!)
T. Borošak