Tako mi prija što nema ničega.
Što se događa zračno ništa.
Što sa tjemena svakoga brijega
slika je ista.
Zuj kolobara baš mi odgovara,
jer se vidno širi u nečuj.
Do gluhosti sluh me nagovara
na pohod riječju.
Tako je dobro kad nešto splasne
i svane lice ništoće jasne.
Poćudno je kad besput i cesta
zamrse mjesta.
Djelatno je kad misao stane,
kad se stoljeća smaknu u dane.
Sa stanovišta svakog lista
jesen je ista.