Požar je na vrhovima,
pepeo u dolinama.
Svi su puti načas stali,
kao da je cilj pred nama.
Nas dvoje, troje, ili jedno,
stiglo je sa raznih strana.
Kroz tišinu i kroz tminu,
s tabanima u ranama.
Što vidjesmo, to vidjesmo.
To je sve, i više nema.
Ali ono što vidjesmo
smrt nam, ili život sprema.
Svi oblaci su načas stali,
svi mlinovi, svaka klepka,
dok srce naše kleči samo,
svoj veliki kucaj čeka.
Trenutak je da neznanac
što kroz naše oči gleda,
kaže što se otud vidi
u zrcalima nedogleda.
Čas uzeti je samo jedno:
to što jesmo, dušo bliska.
U viđenom prepoznati je,
ili svjetlost, ili ništa.