Pa ti se ne sjećaš naljepšeg iz priče
izmišljeni jahači na rubovima
u divljini
vjetar je pozlaćen od odjeka tih stopa
kroz trave i smeđu rijeku
do mene dopiru katkad njihove misli
u grivi mu sunce sjedi
Njegova plava kuća, rijetki šumarci, i dim
i sve male životinje znaju da čeznu
Od sluti da iza brda uvijek zalazi sve.