U mislima te nosim ko cvjetove grana
pružena noću pod proljetne zvijezde.
Da li čuješ jeku dozivanja mog
od stabla samoće kad te zovem, sestro.
Moj se odbija glas od latica krasuljka,
od raskoši rose, od pjesme slavuja,
od sutonjeg skrušenja i gore u noći.
Tvoja samoća je sestra moje samoće
i njih veže srodnost istih čežnja.
Lijepa je noć puna cvijeća i zvijezda
kad u mislima te nosim jedinu i dragu.