Vladimir Vidrić — Dva pejsaža — Tekst

Vladimir VidrićDva pejsaža

1

U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele,
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.

I nebo se plavi visoko
Kud nečujno laste plove; —
Pod brijegom iz crvenih krovova
Podnevno zvono zove.

A dalje iza tih krovova
Zlatno se polje stere,
Valovito, mirno i spokojno —
I s huma se k humu vere...

2

Nebeski putnim mjesec
Lako je odskakivo
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebo plivo.

I kad sam otvorio prozor,
Blistav ko kapi kiše,
Trznula se je grana
I još se lagano njiše.

"Gledaj" — glas mi se javi —
"Iskrice noći lete"...
I vidjeh u rosnom grmlju
Gdje blisnuv — ginu i — svijete.

"Tko mi to kaza?" — viknuh,
Al grmlje i bašta sniva,
Tek mjesec nad svijetlim rubom
Naglije hiti i pliva.

"Zdravstvuj!" — i smijeh se pronije.
I prosu se šaka pijeska?
Ja ne znam. — Na mokrih stazah
Tiha se voda ljeska...