Vladimir Vidrić — Grijeh — Tekst

Vladimir VidrićGrijeh

Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid
I oblak tavan, vihrom raskidan,
A s hridi zublja. Krvav joj je žar,
I pada u noć i u okean.

U svjetlu zublje stoji djevojka,
O prsi stište veo razderan,
I groznu palu diže ko u snu,
A pogled joj je tmast i užasan.

Pred njom se svija svjež i krvav leš,
Razgaljen, bijel — i gavran klikće vran,
I negdje dal'ko zviždi oluja,
Ko da se smije demon razuzdan.