Učitava se... |
U omrklom parku jablani
Bunar orkužuju bijeli,
Gdje smo ja i gospoja
Kao saneni sjeli,
Dok tavni — šume i tuguju
Gordi i neveseli.
Laki na nebu oblaci,
Svijetle pahulje dana.
Lebde i gasnu nad jablani.
I dalje od šumskih grana,
Nad livadom — blijede i putuju
Put tihih i neznanih strana.
A gledaju za njima kipovi
U grmlju i sa čistine,
Pobijeljeni. — Lire kamene
Stisle su ruke njine:
Hladni su bozi ljubavi
I zamiču hladni u tmine.