Učitava se... |
Crnom zemljom preoranom
Razlile se vode sjajne,
A oblaci nebom plove
U tišine veličajne.
Mirno lebde, tiho plove
K svijetloj pruzi nebosklona.
Tako lebde ponad zemlje
Od početka, do iskona.
S kamena po crnoj zemlji
Val se dima povijava.
Ukraj žrtve utrnute
Oboreni starac spava.
Ubila ga ruka silna,
Vječno jaka, vječno živa,
Što živote rasipava
I živote utrnjava.
Uvila ga, i sad leži,
U nebo mu gleda glava —
Mirno trune, a nad njim se
Dim na zemlju povijava.