Vladimir Vidrić — Perun — Tekst

Vladimir VidrićPerun

Na travnom brijegu, nad sedam vodâ
Gromovnik Perun vlada,
Lagano drijema i žezlo spušta
I sijeda mu glava pada.

Naoko njega vjetrovi lijeću,
Nestašna djeca neba,
Radnici božji što zemlju kite
I zemljici donose hljeba.

S njima on starac vodi zbore,
I pita što nose s vodâ,
Što nose s lugova, što nose s dola,
Od milog mu slavskog roda.

A oni lete i biju krili
Naoko starca Peruna,
I bacaju voće i zlatno klasje
Na podnožje njegova truna.

I leteć viču: Pomiluj, bože!
Kamene čaše kruže!
Odjekuju polja! Tvoj narod se gosti —
A goste djevojke služe.

U bučnom kolu blagoslov zbori
Tvoj pjesnik, kralj od kraljeva —
U nebo upire slijepe oči
I divnu ti pjesmu pjeva.