U tom je svijet osobito glup, da onda, kad nam sreća stane kunjati — često zato, što smo je sami presitili — bacamo krivicu zbog svojih nevolja na sunce, na mjesec i na zvijezde, kao da baš moramo biti nitkovi, kao da nas nebo nagoni na ludost, kao da zvjezdane sile od nas grade ugursuze, tatove i izdajnike, kao da nas moć planeta tjera, da budemo pijanice, lašci i preljubnici, kao da nas bogovi potiču na sve ono, u čemu smo zli. Sjajan je to izgovor za čovjeka bludnika, da zbog svoje jareće ćudi optužuje zvijezde!
Preveo: Milan Bogdanović