Zlatni dukati (Najbolji hrvatski tamburaši) — Šokačka elegija — Tekst

Zlatni dukati (Najbolji hrvatski tamburaši)Šokačka elegija

Tužne su moje noći i zore
Danima vrelim sjeta se vuće
Nedilja prođe koraka nema
Na pragu drage rodne mi kuće

Otac je umro već ljeta ima
Proljetos mati ode bez riječi
Nekoć nas bilo stari i mladi
Sjedišmo brojni kraj stare peći

Preko šljivika čežnja se spušta
Pristaju zvijezde sjajem davnina
Vrime je stalo u mojoj duši
U crnoj brazdi i kaplji vina

Dida odavno ne djela kolce
Za vinograde plotove sive
Baka već dugo ne sprema ručak
Za kosce što se vraćaju s njive

Mati sad više ne kopa bašću
Odavno otac ne preze vrance
Sestre u život otišle same
A ja još vežem te stare lance