Zvjezdana JembrihGlad
u tišini je
glad
kao što je u vodi
san
a u snu
smrt
i kad šutim
zelena sjena
prelazi rijeku
ponire
kroz grlo
niz vrat
u nutrinu
pa modri
srebri
i nestaje
a na dnu
u zastaloj svjetlosti
ostaje
tek moje lice