Upamtio sam, neće se više ponoviti,
na označenom mjestu skrenut ću
u drugu ulicu. Tamo je
drugi prozor osvijetljen,
tamo su kesteni, netko pjeva
i kiša je već pala.
Ulazim u praznu kutiju
okrenut leđima
sebi samome.
Sa stola ustaje noć
i stavlja maramu
na tvoja usta.
Voda ne dopire
do kuta u kome stojim.
Brojim korake, jedan po jedan,
noć je i ne vidim ništa.
Ne čuje se oluja,
nema vlakova,
ni dima,
ni poljubaca.
Ne znam koliko sam odmakao
od mjesta kome se približavam.
Umorno moje stablo
još čuva poneki list
i prazan se prostor u meni
ispuni pticama.
Srce je samo kora drveta
na kojoj već urezano
kuca tvoje srce.