Smiješi se,
podiže ruke,
grli te,
na tvome licu
zaboravlja
vlažne svoje oči.
Samo ti postojiš
s ove strane,
ničega nije bilo
prije tebe.
Govori,
govori,
govori,
u njenim riječima
ima nade
za oboje.
Vjeruješ,
raspoređuješ,
svaku riječ
na mjesto
koje joj pripada.
Ako netko već stoji
iza tebe,
klupu na kojoj sjediš
odnosi more.
Ona se ponovno smiješi,
podiže ruke,
grli te,
naslanja glavu
na tvoje rame
i dok zjenicom
traži
tvoje srce,
nožem te udara,
s leđa,
između rebara.