Zvonimir Golob — Zamagljeno staklo — Tekst

Zvonimir GolobZamagljeno staklo

Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva te prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovno maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njihovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj.




© 2006-2026 cuspajz.com