Puno toga morao bih zatomiti
Ne pitati je o prošlosti
Ljubopitljivost bi sve uništila
Unakazila tlapnju bez čije pomoći
Morala bi se spustiti na vreli asfalt
Stopala koja nikad neću držati na dlanovima
Nježno namreškanu kožu
Kreće se kao da nikad nije dodirnula prah tla
Uvijek odsutno bi lebdjela
I sve blagosiljala
Nježnim pokretima ruke
Kao da oprašta
Poznatima i neznanima
Bogatim i ubogim
Nesretnicima