Povest ću te na obalu rijeke
Bosonogu i poniznu
Odjevenu u tanku lanenu haljinu
Zaustavit ćemo se na sredini rijeke
Između obala obrubljenih svilenkastim vlatima trave
Matica lijeno struji
Tvoje lice njena površina miluje
Odsjaj lica
Iza kapaka smiraj zapada
Poškropit ću ti vodom tjeme kosu jagodice
Blagoslovit tren kad te sretoh
Napušten na raskrižju
Sa blagim smješkom
Prihvaćaš moje grijehe tjeskobe zebnje tuge boli
Zatim ću otplutati nizvodno na pučinu
U mulj plićake trstiku vodozemce
A ti ćeš se vratiti izvoru ispod zemljine kore
U kristalne dubine
Iz kojih si izašla da me spasiš
Svako u svoju tamu i beznađe