Taj nagli suvišak anđela, oluja anđeoska na vrhu rajske igle. Koja bešćutno probada.
Bog i Hrvati razmjenjuju taoce: glava uspravljenih kundacima, izrezbarenih rebara, začavlanih nokata, izvađenih srdaca kao licitara, škapulara, moćnika – krijepe nas vidjelom s one strane.
U hladnjačama vraćaju nam se ružoprsti predznaci iz koje to zimljive budućnosti.
U priklanim preobrazbama kruha i vina – Vjera, Ufanje, Ljubav prinosit će se dokle bude roda i koljena.
Sniježi po iskopanim Gospinim očima među suznim gorjima.
Dospijeva se, Dalj, sve bliži.