Uzbuna zamjenjuje dan s noću, mijesi ih u nerazgovjetne gromade.
U svakoj gromadi svatko sam čuči, zamjenjujući ure s tjednima, mjesece s godinama.
Između tutnja i tjelesne jeke, između noći i dana, ne noća se i ne dani se.
Ako se vriskom odgođenog straha uzbuna i završi, izlazi iz skloništa nikada se ne otvaraju u isti grad.