Svijete, stroga sliko što zamireš
U nekim slijepim očima, a neviđena
Tvoja su bića jedina tvoja nemoć
Koju ne možeš sobom ispuniti
I pred kojom se ne možeš uništiti
Do konačnog spasonosnog pepela:
Ona koju si sobom samo prenosio
Kao umjetnost gnjeva
Sa značenjem obećanim tek budućnosti
Oslobodivši se posljednjih opravdanja straha
Pošto si vratio uzroke, odrekao se neuspjeha
Koji je nastanio tvoju požudnu svijest
Plemenitim stvorenjima sunca.