Zvonko Bogdan — Život teče u laganom ritmu — Tekst

Zvonko BogdanŽivot teče u laganom ritmu

Život teče u laganom ritmu, tamburaši to najbolje prate
Topot konja sa osmijehom žena, često noću u moj život svrate

Kad se sitim pisme od nedavna, uhvati me neka čudna sjeta
Pa mi često na um padnu riči, Ne mogu se točno sjetit' ljeta

Krenuli smo svak na svoju stranu, ne živi se više k'o nekada
Čini mi se sudbina me steže, pa se neću vratiti nikad

Ostavit' ću grobove i didu, i sve pisme što su znali svirci
I sve nane, čizme i salaše, i sva žita u mojoj ravnici
I sve nane, čizme i salaše, i mrkove u mojoj ravnici

Dunavom će možda plovit lađe, tamo-amo kako se 'ko snađe
A ja ću negdje gledat u daljinu, i sve više tražiti tišinu