Kolumna by Lily B — Ljeto je stiglo i što sad?

Toplo, iščekivano ljeto je konačno stiglo, a s njim i sve one ljetne radosti, ako se to uopće može nazvati radostima. Jer kao prvo, za ljeto treba biti spreman, a spremnost podrazumijeva ne biti u minusu na bankovnom računu jer ljeto košta, a kada se vratimo treba nastaviti u stilu jesti, piti, oblačiti se... Spremnost podrazumijeva znati gdje se ide na godišnji odmor, spremnost podrazumijeva depiliranje, shopping, pakiranje, obavljanje završnih poslova kako posao ne bi patio za vrijeme naše odsutnosti, spremnost znači naći nekoga tko će zalijevati naše cvijeće dok mi uživamo na moru, ako ga imamo, a o kućnim ljubimcima da i ne govorimo...

Ljeto je tu. Jeste li potražili odgovarajući zaštitni faktor? Jer svi znamo koliko je sunce danas štetno i svi znamo što stručnjaci savjetuju iako se pravimo da nismo čuli ili smo čuli ali tome ne pridodajemo potrebnu važnost, jer tko je to vidio vratiti se s godišnjeg, a ne imati preplanuli ten. Naša koža, kažu, pamti. Mi brzo zaboravljamo.

Nije jednostavno otići na zasluženi odmor, kažem odmor jer bi to trebao biti, ali neka se jave oni kojima godišnji nije stresan, možda ih upitam za savjet jer meni je stresan.

Evo, početak srpnja je tu, a planova nigdje, bitno da je datum određen, sve ostalo rješavat ćemo, onako, u hodu. Planirali - ne planirali, mogućnost da se nešto izjalovi uvijek je prisutna, tako kaže Marfijev zakon, a uspostavilo se da taj zakon i te kako dobro kaže i to često.

Sam početak odlaska na godišnji odmor predodređen je da unosi nemir. Jesmo li sve ponijeli? Jao, nismo kupili rezervnu memorijsku karticu za fotoaparat, a namjeravamo sve trenutke ovjekovječiti. Za tri tjedna 2 GB neće biti dovoljno. A punjač, ne smijemo zaboraviti punjač, onaj za fotoaparat, a ni onaj za mobilni telefon. I tako, dok se pakiramo, stalno smo u neizvjesnosti jer lako je nešto smetnuti s uma.

A onda, vrijeme je da se krene. Tankaj benzin i nadaj se da gužve na naplatnim kućicama nema, a onda slušamo vijesti na radiju i sve nam je kristalno jasno. Put prema našem divnom Jadranu neće trajati koliko smo iščekivali. Trajat će duže. Puno duže.

Nema veze, sretni smo jer je počeo zasluženi godišnji odmor.

A kada konačno stignemo, mjesto koje smo skupo platili prepuno je neugodnih iznenađenja. Pretvaramo se da ne primjećujemo, ali crv nemira nas izjeda i već počinje kukanje, žalopojka i ona rečenica - "Barem znamo da tu više nikada nećemo doći". Nekima se posreći pa budu zadovoljni. Blago njima.

I na odmoru se kuha, pere suđe, veš... osim ako ne uplatite pozamašnu svotu novca i odete u neki hotel zaboravljati da postoji kuhinja.

U dućanima na moru primjećujemo da nije onako kako smo navikli. Izbor je slabiji, a ako u blizini nema nekog većeg trgovačkog centra, prepušteni ste na milost i nemilost lokalnim dućančićima od kojih vam se diže i ono malo kose što imate na glavi, a djeca bi svašta, a i vi bi, jer kad je bal nek' je maskenbal, pa zaboga, došli ste na odmor, nećete valjda sada cjepidlačiti sbog svake kune.

Želite ustati ranije kako bi doručkovali i ganjali dobro mjesto na plaži. Ako se poželite naspavati znate da ćete to skupo platiti. I tako iz dana u dan. Godišnji odmor završi, a vi slomljeni, iscrpljeni, siromašniji. Ne pričam o onima s podebljim novčanikom, pričam o običnim smrtnicima s prosječnom plaćom. Jer to mi je poznatije.

Željno iščekivani GO. Trenuci kojima se ljudi vesele, jer nečemu se moramo veseliti.

Vaša Lilly B.