A kada opet kiše stanu liti
I pusti pljusak provali iz tame,
Sve će se boje rujne panorame
U sivu masu ko u ništa sliti.
U šum ćemo se i ti i ja sviti,
Zgasnut će slike i za te i za me,
A naš će vrt, različak i ciklame,
Bogata pustoš, mulj i korov kriti.
Zašto nam nije bilo dano znati
Kako se život penje na vrhunce?
Zašto nam zemlja nije bila mati?
Obasjalo nas neko crno sunce.
Zorom smo želi otrovane vlati,
Danju se kleli u zlaćane junce.