Ante Stamać, pjesnik, teoretičar književnosti, esejist i prevoditelj, rođen je 1939. godine na otoku Molatu – umro je 2016. u Zagrebu.
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i engleski jezik, te doktorirao iz humanističkih znanosti na Zagrebačkom sveučilištu.
Studirao muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani, a filozofiju u Beču.
Više je godina proveo u Austriji i Njemačkoj.
Trećinu stoljeća bio je zaposlen kao sveučilišni profesor u Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Objavljivao je književno-znanstvene rasprave, eseje i kritke u svim većim i poznatijim hrvatskim književnim časopisima i listovima.
Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Bio predsjednik Drštva hvatskih književnika.
Priredio je mnoge antologije i zbornike, uređivao časopise: Razlog, Telegram, Most i Croatica.
Dobitnik je važnih priznanja i književnih nagrada i zastupljen u mnogim antologijama pjesništva.
Objavljena pjesička djela:
- Rasap, Zagreb, 1962.;
- Sa svijetom jedno, Zagreb,1965.;
- Doba prisjećanja, Zagreb,1968.;
- Smjer, Zagreb,1968.;
- Dešifriranje vage, Zagreb,1972.;
- Odronske poredbe, Zagreb,1982.;
- Žalostinke, Zagreb, 1991.;
- Crne rupe, mračni soneti, Zagreb,1995.;
- Izabrane pjesme, Zagreb,1997.;
- Zvonki moteti (sabrani soneti), Zagreb, 2004.;
- Vrijeme, vrijeme, Zagreb, 2006.