Imenima ti šumi lug i breza
I svijetao zov arkadijskih dolina.
Obličjem ti se razlila bjelina,
Umilna boja breskve, dinje, sljeza.
No vrijeme, demon, trapovijesna jeza,
Potmuo gromor paklenskih dubina,
Razara snagom najuspješnijih mina
Splet nježnih niti, leluj zlatnih veza.
Mašta i zbilja u jasnome srazu!
Ali ne tako da se prva gasi
A druga živi vjekovječnu kažu!
Jer mašta, to su anđeoski glasi,
A zbilja, slična mračnu igrokazu,
Ne zna, ti dea, ex machina da si!