Gledaj te zvijezde što se u se kupe
I grče i trnu nestalne sudbine,
Krijesnice ljeta, kratku radost hine
Dok ne slegnu se u talog Nihil-kupe.
Zatvoren svemir, poput silne stupe,
Tiješti ih, kvintesencije – i ine
Daljine bliske, beskrajne daljine –
U antracitne kugle: Crne Rupe.
Eksplozija početka, suton kraja,
Obmana dana, varka vječne noći,
Zbiljska su igra Vječnog Obasjaja.
Proći će prizor što ti travi oči,
Proći će nebo, zvijezde, ljudska graja;
Njegova Riječ zacijelo neće proći.