Učitava se... |
U šumi gdje vlada ljuti mrak,
i nebom putuje mjesec mlad,
živi medo čudan svat,
vrli junak naš.
Jednog jutra ga probudi rosa,
kap mu padne na vrh nosa,
i galama mir naruši,
pospani medo načulji uši.
Stazom to kroči lovac mlad,
fina šešira, brkova sklad,
vidi medo da je čas,
i u bijeg se dade tad.
I gleda on sada k'o da vidi vraga,
mladog lovca krivolovca
koji od sreće puca.
I misli on sada, tko ovdje vlada,
nije li on zvijeri kralj
sva je šuma njegov raj.
On, on je zvijeri kralj,
sva je šuma njegov raj!
I pohita što noge ga nose,
oštrom trnju one prkose,
zastane tren, kad gle čuda,
u brlogu se nešto mrda.
To djeva bajna, medica sjajna,
lukave pčele pratila slijepo,
opojan bio je medeni nektar,u brlogu se najela lijepo.
I gleda on sada, baš mu je draga,
medvjedica slatkog lica,
krzna kao vjeverica.
I gleda on sada, baš mu je draga,
medvjedica slatkog lica,
leti sretan kao ptica...