Učitava se... |
Ti si srećo, nebesko blago i smijeh
Ja luzer, probisvijet, Juda. Moje ime je grijeh.
Ne znam zašto, valjda to ne zna ni Bog
Daješ mi toliko sebe, kad nemaš ništa od tog.
I još se praviš da sve je u redu
Al' znamo se ti i ja.
Ma nije važno, negdje u sebi već znam,
Shvatit ćeš gdje ti je mjesto, a ja ću ostati sam.
I bez riječi, srce će stati u kraj,
Proći će snovi o sreći, svo to zlato i sjaj.
Bit će sve nalik običnom danu,
Tvoj osmjeh i odlazak,
A što ću ja?
Čekat ću gdje si, da si,
čekat i nećeš doći,
kao ni Marijana,
na onaj rendesvous,
proći će mnoga jutra,
i duge majske noći,
al' već i nebo zna da
nećeš se vratiti.
Bit će sve nalik običnom danu,
Tvoj osmjeh i odlazak.
Čekat ću gdje si, da si,
čekat i nećeš doći,
kao ni Marijana,
na onaj rendesvous,
proći će mnoga jutra,
i duge majske noći,
al' 'zalud sve kad znam da
nećeš se vratiti.