Dobriša Cesarić — Pred sivom kućom — Tekst

Dobriša CesarićPred sivom kućom

Pred sivom kućom fijaker je stao.
S njeg je sišla jedna mlada žena.
Trak laterne, što je po njoj pao,
Otkri da je modro odjevena.

Sinulo je svjetlo za roletom.
Kasnije, u drugoj sobi, drugo.
Mučeći me čežnjama i sjetom
Gorjela su oba dugo.