Dobriša Cesarić — Tekstovi pjesama

Dobriša Cesarić (Slavonska Požega, 10. siječnja 1902. - Zagreb, 18. prosinca 1980.),
hrvatski pjesnik rodio se na početku 20. stoljeća u Slavonskoj Požegi, od oca Đure, inženjera šumarstva, i majke Marije rođene Marković, Ogulinke.
Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje završava osnovnu školu i četri razreda niže gimnazije. U jeku prvoga svjetskog rata, 1916. godine dolazi u Zagreb, grad u kojem maturira, u kojem se 1920. godine upisuje na Filozofski fakultet i grad koji će postati i ostati njegov grad. Povremeno odlazi u inozemstvo - Italija, Njemačka, Bugarska. Kraće je vrijeme pomoćni redatelj u Hrvatskom narodnom kazalištu, zatim činovnik Higijenskog zavoda, (niz godina knjižnjičar Škole narodnog zdravlja), pa činovnik Ministarstva narodne prosvjete. 1945. godine postaje urednik Zore, izdavačkog poduzeća Hrvatske. 1951. godine izabran je za člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Cesarevićeva poezija traje i živi već pola stoljeća. 1916. godine objavljena mu je u "Pobratimu" pjesma "I ja ljubim...". Pjesmom "Buđenje šume" javio se prvi put u jednom izrazito književnom časopisu, u "Kritici" 1920. godine. Surađivao u mnogim časopisima: "Savremeniku", "Književnoj republici", "Književniku", "Kronici", "Kritici", "Literaturi", "Hrvatskom kolu", "Hrvatskoj reviji", "Republici"... 1923. godine pokrenuo je zajedno s Vjekoslavom Majerom časopis "Ozon".