Učitava se... |
Ja nosim jednu posve tihu bolest.
Htio bih da se mogu nemicati,
Da mi uho šumi tišinu ko školjka,
I svaka boja koja me vrijeđa
Da umre iza spuštenih vjeđa.
Ležati nijem, nepòmičan, ko kip
Jednoga boga, što u zemlji spava,
I ne sluti da još uvijek
– Ponad njeg –
Sunce sja i niče trava.